Iako ovaj tekst nastaje u januaru, radnja je bila u avgustu prošle godine. Nekako osećam da je sada vreme za ovaj tekst. Sada je vreme da se čitaoci pripreme za svoje letnje godišnje odmore. Nadam se da će tekst motivisati turiste da na svojim putešestvijama prema Jadranskom moru odaberu posetu manastiru Krka koji čuva katakombe poznate po tome što je u njima boravio Apostol Pavle. Mi smo deo letovanja kampovali. Bilo je to iskustvo u kojem smo imali bliski kontakt sa prirodom. Nakon nekoliko dana kampovanja smo iz kampa pored Zadra, krenuli ka jadranskom zaleđu i prema manastiru Krka. Vrlo brzo smo ušli u Nacionalni park Krka koji nam je otvorio nove susrete sa prirodom. Bilo je kao nastavak odmara u prirodi. U okviru Nacionalnog parka nalazi se manastir Krka, kojeg smo posetili u nastavku putovanja. Pravi odmor u prirodnom ambijentu jača i obnavlja dušu, a ovde smo zašli kako bismo obnovili duh. To nije lako, i zahteva trud, naravno i odricanje, jer svaki duhovni korak je duhovni napor ka povezanju sa Bogom.
Ovde u manastiru Krka spustili smo se u unutrašnje prostore podzemnih katakombi koje su na jedan poseban način ilustrovali spuštanje pažnje i svesti u naše lične unutrašnje duhovne prostore. Kada smo se spustili u podzemnu katakombu, zaboravili smo na prirodne lepote i mirise mora koji kada se stope sa zalaskom sunca daju idiličnu notu životu. Međutim, u toj idili u kojoj odmaramo telo i dušu, nedostaje duhovna brižnost. Tek ova trostruka brižnost koja uključuje tokove tela, duše i duha čini putovanje kompletno i svrsishodno. Kako smo se udaljavali od obale mora mediteranski prizori polako su se menjali sa dinarskim kršom, golom dinarskom zemljom, kamenim i surovim prostranstvima koja nosi u sebi posebnu lepotu asketske prirode. To je kraj u kojem su ratovi, seobe i stradanja ostavili duboke tragove. Ali i kraj koji je dodatno ukrašen ranohrišćanskom istorijom starom dve hiljade godine koja datira iz vremena Svetog apostola Pavla.