>

Ohridsko jezero

Na prvi pogled mi se činilo vrlo teško napustiti kraj svojih predaka i doći pomirisati nove predele i nova okruženja u kojima žive ljudi vrlo slični meni, od kojih se razlikujem jedino po načinu proživljavanja života. Pošto se nekako ta nova sredina probudila zorom mog svitanja, postao sam laki plen novih neistraženih predela gde su meštani od mene napravili ovisnika o njihovim zdravim osmesima i iskrenim pogledima. Znao sam da će mi Srbija jednom postati mala, i da će doći vreme da se njene granice prekorače i napuste.
cveće kao najdraži poklon Svetoj Petki u jednom malom selu 
zvanom “Sveta Petka”
Gledajući danas u krajeve sveta, svaki odiše svojim specifičnim mirom, Sever polako stvara zimski mir koji će uskoro smenjivanjem godišnjih doba preplaviti evropu, Zapad, kao koljevka tehnoloških dostignuća naše civilizacije, će uskoro povezati svet u jednu celinu i tako privremeno umiriti čoveka, Istok je zadužen za duhovnost čovečanstva, za kojim današnji čovek počinje da besprekorno žudi, i koji će uspeti za razliku od Zapada smiriti čoveka istinski, dugovečno. Dok Jug iz moje trenutne perspektive ovde u ulozi nepoznatog venca koji ovenčava duboki nepresušiv izvor divljenja prirodnim fenomenima.
pege, koje svojim nenametljivim, pravilno podeljenim bojama ukrašavaju 
stepenište pri ulasku u manastir Prohora Pčinjskog
Nije nam se teško diviti prirodnim fenomenima, jer je to usađeno u nama od rođenja, uvek nam priroda nameće svoju raznolikost, koju mi duboko upijamo u sebe. Ona svojom raznolikošću podstiće u nama potrebu za našim različitostima, tako da možemo na sebi primeniti suštinu postojanja prirodnih fenomena koji se nalaze oko nas i u nama.
u hramu Svete Petke u selu “Sveta Petka” nedaleko 
manastira Prohora Pčinjskog
Pronalasku Ohridskog fenomena na mapi evrope dugujem zahvalnost ponajpre njenom muzičkom talentu kojeg je stopila sa prirodom, koje joj odlično pristaje u ovom ohridskom okruženju gde se zvukovi kreću brže od svetlosti. Čim pogledam u svetlosni zapis na površinskim talasima Ohridskog jezera, prvo mi se nenametljivo nametne zvučni zapis njenog krupnog glasa koji dubinom podseća na prirodni fenomen najvećeg jezera balkanskog poluostrva. Ovih dana, smisao prirodnih fenomena i njihovog uticaja na čoveka postaje moje okruženje, možda ovde otkrijem da je Bog prirodne fenomene stvorio kako bi ukrasio podnebesje za nas ljude. Mogao bih ovde vrlo lako potvrditi istinu da su mu ljudi upravo ovde hteli vratili zahvalnost na način što su iskoristili ovaj pejzaž za građevine kojima mogu da se zahvale samome Bogu.

u društvu poznavaoca istorije i diplomiranog teologa kojeg 
smo sreli u duhovnom kraljevstvu starom 10 vekova
Nedaleko odavde nalazi se manastir Svetog Prohora Pčinjskog, koji je deo ovog prirodnog fenomena. Manastir svojom veličinom zauzima kompetnu jednu udolinu pored same srpske granice sa Makedonijom. Tu se pre 10 vekova o pečinama podvizivao Prohor. Pečine ovog kraja nisu malobrojene, još i danas se nalaze daleke isposnice koje svedoče ta davna vremena. Unutar samih zidina ovog malog duhovnog kraljevstva nazvanog manastir Prohora Pčinjskog nalaze se uzidane mošti Svetog Prohora. U tim zidinama ugledao sam i dotaknuo ulje koje izvire iz udubljenog kamena. Ovde se nalaze i mošti Svete Marine (Ognjene Marije) koja svojim prisustvom ovde deli istu životnu priču sa ovim krajevima. 
Uzidane mošti Prohora Pčinjskog i Ognjene Marije – desno
Nastavljajući se voziti lošim cestama preko granice na makedonskoj strani nailazimo na duhovno kraljevstvo 
posvećeno Svetom Đorđu sa životnim pričama čije su bore takođe stare oko 1000 godina. Primio sam kvaku na vratima, otvorio vrata, kako bi ušli u vekovima staru impozantu kompoziciju građevinskih umova onog vremena. Čovek koji je osmišljavao ovaj Hram morao je biti upoznat sa prisustvom Neba na Zemlji što je ostavilo na njega jak dojam. 
hram Svetog Đorđa u Makedoniji
Kada smo napustili hram zavorio sam vrata i pozdravio radnike koji su tamo marljivo uređivali dvorište hrama. Jedan od njih je doviknuo nešto nejasno na makedonskom što je u prevodu značilo, želim li da nam otvori crkvu i da vidimo njenu unutrašnjost. Zahvalio sam mu se i rekao da smo upravo bili u crkvi, na što me on izbezumljeno pogledao pun svoje uverenosti da je crkva zaključana i da niko ne može u uči u nju bez njega. Objasnio sam mu, ali na njemu nerazumljivom jeziku da je hram uvek otvoren za ljude koji su željni doživeti Nebesku Liturgiju na zemlji.

pred zaključanim hramom Svetog Đorđa. Čija se vrata otvaraju 
ovisno o vašim namerama
Ohrid nam se od sada približavao još većom brzinom, budeći u nama svake deliće želje povratka u istoriju od pre 17. vekova. Ovde se nalaze jedne od prvih hrišćanskih građevina sveta. Biće zanimljivo ovde provesti nekoliko dana. Sve svoje senzore usmerio sam u osluškivanje tajanstvenog prirodnog fenomena zvanog Ohridsko jezero. 
Nastaviće se..
Nenad Badovinac, 
Avgust, 2011.
Поделите са пријатељима...