Hram Hrista Spasa – Banja Luka

Zahvalan sam Banjaluci na doprinosu da ovog proleća ispunim svoju želju i tako doživim njen potpuni zagrljaj. Želju posete Banja Luci ovog proleća, upoređujem sa željom da uskoro posetim raskošno južno-azijsko obalno kraljevstvo, Kraljevinu Tajland. Banja Luka mi je došla kao iznenadni podsetnik da trebam hitno poraditi na ispunjenju i te želje. Život kao ispunjenje malih želja, zahteva konstantnu brigu o njima, kako ih ne bi sakrilo vreme i prekrila prašina. Moje želje, pa onda i moja stvarnost su se nadovezale na lepavinski veb-sajt koja u obliku nebeske zvezde širi svoje svetlosne krakove prema svim krajevima planete. Moja porodica se nalazi po čitavoj planeti. Obilazeći planetu, obilazim svoju porodicu.

Prva rezervacija, prvi restoran, prvi kontakt i prva zdravica, uticale  su već prvog dana posete na veće talasanje banjalučkog Vrbasa. Prvog popodneva u restoranu Vrbas, svako je imao svoj razlog za slavlje, a naš zajednički razlog bio je susret. Susret koji je ovih dana ubrzao vodeni tok Vrbasa. Naš porodični stan nalazi se na krovovima Gospodske ulice s kojih se vrlo jasno može čuti žamor njenih šetača. Gospodska ulica bila je mesto sledećeg susreta, i ovaj put u društvu gostoljubivih  domaćina.

Sledećeg jutra, Stamenko i Lana prateći svoje obaveze odlaze na posao, Anja na fakultet, tako da uz svoju slobodu, lagano ispijam jutarnju kafu, i razmišljam o sledećem susretu. Neočekujući da će mi susret doći u stan, krenuo sam u susret njemu. Na Banjalučkom univerzitetu, novi susret stvorio je priliku za novu misao, za novu ideju. Stvorena je nova ideja za Pogled sa visine. Glamurozan pogled na Banja luku preporučujem samo u društvu domaćina uz vino iz ovog podneblja. Doživljavamo zalazak sunca, kao trenutak upoznavanja Banja Luke, nakon zalaska sunca ostajemo i dalje pod sjajem ugodnog svetla.

Nenad, Lana, Stamenko…

Neočekivano, sledeće večeri, dolazi po mene auto sa natpisom Ples i pesma. Njegova odrednica bio je prostor sa postavljenom binom za ples i pesmu. Prostor do poslednjeg mesta ispunjen uvaženim gostima koji su svojim prisustvom uveličali ceremoniju i moje večeri i sledećeg jutra. Razmišljajući, ne pronalazim način kako opisati doživljaj Banja Luke mojim dragim Zapisima i reportažama, a da pri tome ne propustim dojam da je cela Banja Luka tih dana željela da mi na najlepši način ispuni moju malu, skromnu želju.

Foto: Dejan Đurić,
Tekst: Nenad Badovinac, 
Banja Luka, April, 2012.
Поделите са пријатељима...