
>
Stari autobus nas je vozio od luke Jovanjica do carske lavre manastira Hilandar, put je vijugav i prolazi s jedne strane pored litice s koje se dno ne vidi, a sa druge strane su stene koje kao da čekaju sledeću bujicu kiša, pa da se odrone. Nezamislivo mi je da takva prašnjava cesta vodi do Hilandara, pa i nije mi baš neki, taj prvi kontakt sa Svetom Gorom. Zamišljao sam ga potpuno drugačijeg. Čini se da ovde baš priroda i nije srećna što smo stigli. Stigavši ubrzo ka udolini u kojoj se nalazi prekrasni manastir Hilandar, popunili smo veći deo njegove manastirske gostoprimnice. A rahatluk i voda, kafa i čaj su nam predstavljali nakon putovanja lepo osvežavajuće blago.
Zvoni [Прочитај више...]