
sluga straha
Vozeći kroz kasne noćne sate, pogled mi se stopio sa srednjom isprekidanom linijom koja se pružala po sred mesečinom i mojim svetlima obasjanim putem. Vozio sam brzo, ali opet dovoljno polako da mogu reagovati na vozila iz suprotnog pravca. Iznenada po sred isprekidane crte u daljini primećujem čoveka kako uzdiže ruke prema meni i sugeriše mi da skrenem u dvorište. Uspeo sam na vreme da usporim, zaobivši ga lagano, tako da sam neometano nastavio sa vožnjom. Ipak, strah od mogućeg scenarija je i dalje tresao sve moje pore. Razmišljao sam što bi se dogodilo da pijanog čoveka nisam primetio na vreme, nestao bi u deliću sekunde i on i sav njegov alkohol. Strah me nije [Прочитај више...]